Matthew 27

1A kad bi ujutru, učiniše vijeću svi glavari sveštenički i starješine narodne za Isusa da ga pogube. 2I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji.

3Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima svešteničkijem i starješinama 4Govoreći: ja sagriješih što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? ti ćeš vidjeti. 5I bacivši srebrnike u crkvi iziđe, i otide te se objesi.

6A glavari sveštenički uzevši srebrnike rekoše: ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv. 7Nego se dogovoriše te kupiše za njih lončarevu njivu za groblje gostima. 8Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas.

9Tada se izvrši što je kazao prorok Jeremija govoreći: i uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga koga su cijenili sinovi Izrailjevi; 10I dadoše ih za njivu lončarevu, kao što mi kaza Gospod.

11A Isus stade pred sudijom, i zapita ga sudija govoreći: ti li si car Judejski? A Isus reče mu: ti kažeš. 12I kad ga tužahu glavari sveštenički i starješine, ništa ne odgovori. 13Tada reče mu Pilat: čuješ li šta na tebe svjedoče? 14I ne odgovori mu ni na jednu riječ tako da se sudija divljaše vrlo.

15A o svakom prazniku pashe bijaše običaj u sudije da pusti narodu po jednoga sužnja koga oni hoće. 16A tada imahu znatnoga sužnja po imenu Varavu.

17I kad se sabraše, reče im Pilat: koga hoćete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista? 18Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali. 19A kad sjeđaše u sudu, poruči mu žena njegova govoreći: nemoj se ti ništa miješati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi.

20A glavari sveštenički i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube. 21A sudija odgovarajući reče im: koga hoćete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu. 22Reče im Pilat: a šta ću činiti s Isusom prozvanijem Hristom? Rekoše mu svi: da se razapne.

23Sudija pak reče: a kakvo je zlo učinio? A oni iz glasa povikaše govoreći: da se razapne. 24A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže nego još veća buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreći: ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika: vi ćete vidjeti.

25I odgovarajući sav narod reče: krv njegova na nas i na djecu našu. 26Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne.

27Tada vojnici sudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na nj svu četu vojnika. 28I svukavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu. 29I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreći: zdravo, care Judejski!

30I pljunuvši na nj uzeše trsku i biše ga po glavi. 31I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu.

32I izlazeći nađoše čovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst. 33I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica, 34Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuči, i okusivši ne htje da pije.

35A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke; 36I sjeđahu ondje te ga čuvahu. 37I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski.

38Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane. 39A koji prolažahu huljahu na nj mašući glavama svojima, 40I govoreći: ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana načinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siđi s krsta.

41A tako i glavari sveštenički s književnicima i starješinama potsmijevajući se govorahu: 42Drugima pomože, a sebi ne može pomoći. Ako je car Izrailjev, neka siđe sad s krsta pa ćemo ga vjerovati.

43On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij. 44Tako isto i hajduci razapeti s njim rugahu mu se.

45A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga. 46A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreći: Ili! Ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio? 47A neki od onijeh što stajahu ondje čuvši to govorahu: ovaj zove Iliju.

48I odmah otrča jedan od njih te uze sunđer, i napuni octa, pa natače na trsku, te ga pojaše. 49A ostali govorahu: stani da vidimo hoće li doći Ilija da mu pomože. 50A Isus opet povika iza glasa, i ispusti dušu.

51I gle, zavjes crkveni razdrije se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade; 52I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli; 53I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.

54A kapetan i koji s njim čuvahu Isusa vidjevši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreći: zaista ovaj bijaše sin Božij. 55I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile mu. 56Među kojima bijaše Marija Magdalina i Marija mati Jakovljeva i Josijna i mati sinova Zevedejevijeh.

57A kad bi uveče, dođe čovjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je također bio učenik Isusov. 58Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo.

59I uzevši Josif tijelo zavi ga u platno čisto; 60I metnu ga u novi svoj grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide. 61A ondje bijaše Marija Magdalina i druga Marija, i sjeđahu prema grobu.

62Sjutradan pak po petku sabraše se glavari sveštenički i fariseji kod Pilata, 63I rekoše: gospodaru! mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: poslije tri dana ustaću. 64Zato zapovjedi da se utvrdi grob do trećega dana da ne dođu kako učenici njegovi noću i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: usta iz mrtvijeh; i biće pošljednja prijevara gora od prve.

65Reče im Pilat: evo vam straže, pa idite te utvrdite kako znate. A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob, i zapečatiše kamen.

66